Misaono (Apstraktno)

 S neba ne vide se granice

(srpanj 2018.)

S neba ne vide se granice

među državama.

Ne razlikuju se dame i skitnice;

opredjeljuju se u našim glavama.


S neba ne vide se granice

jer planeta ne dijeli se na tamnice.

Ne vidim nikakve careve niti carice

što pune lažima naivce.


S neba ne vide se granice,

tamo gdje zvjezde blješte kao krijesnice.

Ne vidiš odande nacionalnu podjelu,

niti rasu crnu niti bijelu.


Odrješi se, ljudski rode, svojih zabluda.

Iskoristi jednu od svojih letećih zgrada

da sagledaš situaciju s nebeskih stanica.


Tada mi reci, čovječe, vidi li se granica?

------------------------------------------------------------------------

Ptica leti visoko
(svibanj 2019.)

Gle pticu što leti iznad
neba zvjezda; odraz krilat
naginje ka nebu beskraj
do njega joj seže sjaj.

Al´, joj, ptico, što ako ti
put grabežljivac prepriječi?
Ptico, slušaj moje riječi,
opasnost ti uvijek prijeti.

Iz visina ne stiže spas ti,
neg´ ta svjetlost, to je grom
što tebi donosi slom,
stoga, lastavice, molim te, sleti.

 Il´ još gore od tog dvog;
osjetiš li grč, lom krila dvaju
vlastiti te snovi izdaju
jer ne štiti nikog-tebe-bog.

Da nekom zamjeri se let tvoj
puška-ljudska ruka-savjest čista-
kome falit će neznatna ta ptica ista
i zauvijek utihne tvoj poj.

Ali, jao, ptica, lastavica mene
ne sluša i putuje visoko.
Gledamo ju odozdo opominjuć´ gorko
u ugodnom hladu njezine sjene.

------------------------------------------------------------------------------

Grozota
(veljača 2019.)

Zgroženi ste, zar, zbog prolivene krvi,
ali znajte da nismo ni zadnji ni prvi
što ubiše zbog besprijekorne ljubavi?

Fascinirani ste, zar, u isti mah
jer umjetnost smrti oduzima dah,
iako znademo da razuma zdravog to je krah?

-----------------------------------------------------------------------------------

O planiranju budućnosti
(veljača 2020.)

Kad se rodiš, svi ti kažu
cijeli svijet ti je na dlanu,
al´ kako rasteš bližiš se danu
kad više ništa ne ide po planu.
Majčinskim rukama svijeta narastu nokti
i škripe po staklu, sve te više boli
i sve je teže iz dana u dan podnositi
okolinu koja samo rane ti soli.
Svijet se raspada ped očima tvojim,
a ti bespomoćno gledaš jer ne možeš ništa
i ta priča za svakog je pojedinca ista.

Propao plan je cijeli s početka,
stvarati novi zbilja smisla nema.
Kada ti se svijet sruši na ramena,
podigni ga i baci; nek´ ga nosi rijeka.

----------------------------------------------------------

Statistika
(travanj 2021.)

Tvoje tijelo, tvoja bol,
Tvoje želje, tvoja stvar,
Tvoje misli, tvoj stav,
Tvoja glava, tvoja glad

U otvorenu lubanju
pitanja ulijevaju,
Ličnost sukladna je broju
pridružena podatkovnom roju

Tko si, što si, činjenice
Objektivnost prije svega
Tvoj razvoj, tvoja briga,
Tvoj izbor; tko ga ima?

"Znanost" mjeri, "Vlast" preštima
U redu djeca su od dima
Bunit ću se protiv brojke
da ne budem dio statistike

-----------------------------------------------------------------
Homo Sapiens
(prosinac 2020.)

Od začetka svoje vrste
Homo Sapiens se pita
što razlikuje ga
os ostalih bića.

Jesu li to stanice što grade ljudsko meso,
naslijeđeni genski zapis?

Jesu li to oči na licu,
što gubi se u masi,
kojima raspoznaje druga tijela
ili onoga što krije se iza njih
čovjek je tek sjena?

Čovjek je li skup svih svojih misli
ili, s druge strane, produkt istih?

Je li čovjek odraz društva
koje ga ne poznaje,
gubi li pravo na vlastito jastvo
u korist komune?

(I čovjek biva sve to
i čovjek biva ništa
i isto pitanje dovijeka pita.)
------------------------------------------------------
Igra rata
(2021.)

Kada smo se prestali igrati rata u vrtu,
s prokopanim rovovima i vojnicima u blatu?
Gdje su ti vojnici sada, plastične marionete,
žrtve dijabolično nevine dječje mašte?
Vremenski procjep, zaboravljena uspomena,
kada je mjesto realističnosti prepustila?

Vjerojatno kada nas je mobilizirala stvarnost.
-----------------------------------------------------------------

Prijekor lišća

{Studeni 2021}


Dok sivilo proždire zlaćanu šumu

promišljamo o otkucajima srca,

šumu u svemirskom orkestru


Prožima nas spoznaja

da nije vječno naše bilo,

u nama se širi šumsko sivilo


Lišće pod našim stopalima

šušti upozorenjem

i po našem će se humku gaziti

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Kradljivci sudbina
{ožujak 2022.}
Slažemo karte put neba, oblik tornja
Polako i pažljivo u iščekivanju ostvarenja
Snova, zamisli, suđenih nam života
Nestrpljivo gmižemo ravnicama trenutnog stanja
Na njima nastaju temelji naših gradnja
Rupu zatrpamo planovima, nije problem
Ali jarak.
Gdje je bila eksplozija.
Što ćemo s njime?
Jama puna leševa naših želja.
Kontrole nema, visina obeliska jenja
(obeliska na kojima leži Budućnost)
Lome nam ruke, vratove, koljena,
Oni, kradljivci sudbina.
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

 Čelik

{travanj 2022.}

Nisam čelik ostavljen na zraku.
Ne prihvaćam prolaznost.
Moja svrha nije korodiranje.
Poanta čekanja nije poniznost.

Ne, ja nisam hrđajući čelik.
Jedan život mali nosi
potencijal velik.
Ti nisi željezo ni zlato uvezeno.

Da mi smo metalni komadi ,
ne bi nas morili silni jadi.
Metal nema sudbinu i san svekolik,
dakle uistinu nismo tek hladan čelik.
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Vrelo fantazije

(rujan 2022.)

I s crnilom pod noktima

I bremenom silne nade na leđima

Iako je tlo suho, ne prestajem kopati

U potrazi za vrelom fantazije

Nikad mi neće ponestati

Mašte

Dokle god vjerujem u vile

Ne prijeti im istrebljenje

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

  • (...)
  • {17. siječnja 2023.}

  • Vidim lica,
  • stasala su već
  • Sjećam ih se mladih,
  • slatkih,
  • dakle k vragu ide ovaj svijet
  • kad je tako miloj djeci
  • dopušteno odrasti
  • ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Autor svih pjesama je Arijana G. aka Anakronizam
Author of every poem is Arijana G. aka Anachronism

Comments

Popular Posts